Arheološko područje Mili nalazi se na području današnjeg naselja Arnautovići na prostoru Grada Visoko.
Selo Arnautovići (naziv je dobilo u 17. ili 18. stoljeću) – srednjovjekovne Mili- smješteno je u Visočkom polju, na desnoj strani Bosne, blizu ušća rječice Goruše. Okruženo je visokim nasipom željezničke pruge, cestom i koritom rijeke Bosne. Oko 2 km je udaljeno od stare varoši Podvisokog, a još bliže su Biskupići i Moštre, poznati politički i kulturni centri srednjovjekovne Bosne. Prema sjeveru je tuda vodio put za poznata historijska i kulturna srednjovjekovna mjesta Sutjesku i Bobovac, a prema jugu za Podvisoki, Milodraž i Fojnicu.
Lokalitet na kojem se nalaze ostaci crkve zove se Zidine ili Crkvina, nalazi se uz sjeverni rub sela, blizu desne obale Bosne.
Na današnji izgled područja poseban utjecaj imala je gradnja željezničke pruge 1947. godine. Tom prilikom ruševine su grubo poravnate i na njima podignute barake za smještaj omladinskih radnih brigada. Izgrađena je i uskotračna željeznička pruga, kasnije pretvorena u cestu, kojom je područje zajedno sa crkvom presječeno na dva dijela. Uz put su građeni privatni stambeni objekti, od kojih se jedan nalazi neposredno uz lokalitet.
Istraživani dio lokaliteta Mili (u pisanim izvorima: Mili, Sv. Nikola, Visoko, Mileševo) smješten je na području nekadašnjeg bogatog neolitskog naselja koje je datirano u period od oko 2600-2400.godine p.n.e. Prvi put se spominju u povelji Bele IV iz 1244. godine kao posjed Bosanske biskupije (“in Mel apud eclesiam Cosme et Damiani” tj. U Melu kod Crkve sv. Kuzme i Damjana) (Anđelić, 1979, 232-233).
U XIV stoljeću, pored Kraljeve Sutjeske, u Milima je bilo bansko sjedište i centar državnog života. Između 1326.i 1329. godine u Milima je izdata povelja kojom su ban Stjepan II Kotromanić i njegov brat knez Vladislav, dali u feud župe Banicu i Donje Krajeve knezu Vukosavu Hrvatiniću.
Mili su jedno od mjesta gdje su se održavali bosanski državni sabori. Staro i veliko groblje zajedno sa grobovima Stjepana II i Tvrtka I, potencirali su značaj Mila kao centra posmrtnog kulta. Nakon osnivanja prvog franjevačkog samostana i organizacijom franjevačke pokrajine (vikarije) 1340. godine, postaje sjedište vjerskih institucija. Samostan je imao i važnu ulogu čuvara vladarskih i drugih javnih isprava (locus credibilis).
Arheološko područje “Srednjovjekovne Mile” kod Visokog, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod imenom Srednjovjekovni lokalitet Mile (Arnautovići), krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva pod rednim brojem 766.
